preskoči na sadržaj
NOVOSTI

Oproštaj s maturantima

Prošli smo se tjedan oprostili od ovogodišnje generacije maturanata. Iako do zadnjeg trenutka nisu znali hoće li dobiti dozvolu da se nađu ispred škole i održe završni program, uspjeli su realizirati sve što su planirali, čak i svoj Ludi dan.


Unatoč neizvjesnosti, naši su se maturanti uspješno organizirali, okupili i prigodno oprostili od svojih profesora, razrednika, svih djelatnika škole i učenika mlađih generacija koji su im, zajedno s velikim brojem okupljenih roditelja, dali podršku svojim sudjelovanjem u oproštajnoj priredbi. 

Program je započeo prikazivanjem video uratka koji su im profesori i razrednici pripremili kao iznenađenje, a uslijedili su dirljivi govori predstavnika svih maturalnih razreda, u kojima su se uz smijeh i suze prisjetili nekih zgoda iz klupa u protekle četiri godine. Paralelno smo pratili prezentaciju fotografija sa zajedničkih putovanja. Dojmljivim govorom Marita Čatić se obratila prisutnima ispred cijele generacije: 

MATURANTI 2020.
„Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“. Tako je išla jedna od onih Šimićevih životnih pjesama koju prvi put vidiš u osnovnoj i ništa ti nije jasno, a onda, eto, ja sad stojim tu pred svima vama i sve razumijem. Došlo je vrijeme da se i mi, ovogodišnji maturanti zaputimo korak dalje na tom putu prema zvijezdama. Posljednji sati našeg srednjoškolskog obrazovanja i gradiva koje smo obrađivali možda nisu prošli kako smo ih zamišljali, ali činjenica da ja i mi svi sada stojimo ovdje pred tobom, Gimno naša, znači samo jedno. Da smo ovo gradivo savladali. I što se mene tiče, upravo zbog toga, položili smo najvažniji test ovdje. Kad to kažem, ne mislim na nikakvu maturu, pusti to. Zajedništvo, složnost i uspomene. Sigurna sam da će svatko od nas biti ponosan što je, na bilo koji način, pisao povijest ovih stepenica i svega što se na njihovom kraju događalo. Naš gimnazijski plan puta bio je dug i težak, ali lijep i vremenit. Vi, dragi razrednici, hvala vam što ste nam cijelo vrijeme vodili putokaz u pravom smjeru i trudili se da nikada ne skrenemo s njega – recimo u ured pedagoginje i ravnatelja u onom negativnom smislu. Bez obzira na to, uvijek smo znali da i tamo možemo tražiti kompas. Hvala vam beskonačno i za to. Svatko od nas, uskoro će sići sa našega veseloga broda na nekom drugom mjestu, upravo tamo gdje mu je na putovanju bilo najljepše. Za to ste zaslužni vi, dragi profesori. Lagali bismo kada bismo rekli da je uvijek bilo lako i jednostavno, nije ni blizu, ali se isplatilo. Vodili ste nas, podržavali i pratili. Volim vjerovati da je svako znanje, iskustvo i priča ispričana s puno ljubavi prema onome što radite. Kako biti čovjek je najveća lekcija koju ste nam dali, ali ne poglavljima iz udžbenika, nego svakim podarenim osmijehom i ispričanom životnom pričom. Hvala vam što ste nam dopustili da vas upoznamo. Hvala i našim roditeljima, što smo se uvijek imali kome javiti kada nam je na putovanju bilo teško, a oni su uvijek bili tu za nas. Svatko od vas izgradio je jedan dio nas, a na kraju ste nas svi baš zajedno uobličili u ovo što smo danas. Pokazali ste nam da je u životu važno biti dobar, jer dobro se uvijek dobrim vraća, kako god okreneš. Dragi moji maturanti, Ich bin glucklich je važnije znati živjeti nego napisati. Važnije je izračunati obujam srca i znati izjednačiti kemijsku reakciju ljubavi – i to ne empirijskim formulama i najmanjim omjerima. Želim vam da znate da je puno važnije što je neki romantičarski pjesnik napisao pjesmu svojoj ženi i tako ju učinio sretnom od toga što je pjesma stvorila ideal pjesničke forme. Važnije je što je možda Van Gogh naslikao Terasu kavane noću jer je bio tužan i sam od toga što je on začetnik ekspresionizma. I važnije je znati napisati sve trenutke kada ste bili sretni, od kvadrata binoma. Jer samo to će vam, jednog dana kada se sve zbroji i oduzme, ostati. Koliko ste bili sretni i koliko se uživali u svakom trenutku. Dobre ocjene se pokrate s trudom, ali sreća i uspomene, s čime god da se množe ili oduzimaju, uvijek ostaju u plusu. Dragi moji maturanti, prijatelji, kolege – bilo nam je to dobro vrijeme, sve na kredit, sve za raju, jarane. Ali sada je vrijeme da svoje puteve nastavimo na nekim drugim brodovima. Nadam se da će vaši lik i djelo biti istinski vrijedni, a ciljevi visoko postavljeni. Idite samouvjereno u pravcu svojih snova. Živite život baš onako kako ste zamislili i zapamtite da se nijedna ptica ne vine previsoko ako se vine vlastitim krilima. Neka vam vjetrovi budu naklonjeni i struje dobrostive. Zemljovidi točni, kanali prohodni, mirno more, postojana plovidba i na kraju, svaka luka, siguran dom.  Krećemo u novi svijet, za novim izazovima, zadaćama i kušnjama. Ali bez obzira na to, uvijek plešite. Pustite da vas cijele prođe blaga svjetlost zvijezda. Nikada ne zaboravite našu kuću punu smijeha. I ne dajte da vam nitko nikada ne ukrade vašu škatulu za sne. Draga naša Gimno, možda će pod tvoje okrilje doći generacije ljepših, pametnijih, inteligentnijih ljudi, ali nikako ne najboljih. Oni sada stoje ovdje pred tobom i govore ti: HVALA TI ZA SVE I ZBOGOM! 

Maritin govor 

Voditelji programa Mirta i Hrvoje; Ivin govor 

I ne samo jedan ludi dan...

 

Zaželimo našim maturantima puno uspjeha na maturi, upisima na fakultete i u budućem životu.

Sretno! 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Marijana Milas   datum: 3. 6. 2020.




preskoči na navigaciju