(...) Početak predstave već je neuobičajen jer se glumci predstavljaju publici pa tako npr. doznajemo kako je Makovčić posudio glas medvjediću Ottu iz Nore Fore. Glumci pred nama stvaraju predstavu, a često izlaze iz okvira zadanih tekstova ubacujući poznatu rečenicu iz Gospodara prstenova „My precious“ prikazujući pritom borbe oko prijestolja kroz englesku povijesti.(...) Način na koji glumci izvode predstavu u meni je poticalo znatiželju o daljnjem tijeku radnje i nisam željela da predstava skoro završi. Dan danas me drži moć predstave i moje oduševljenje od tada nije nestalo.

Patricia Gregurec, 2.d

(...) Još uvijek sam ugodno iznenađena kako se tako tragičan tekst može pretvoriti u tekst koji je bliži nama učenicima i u kojem je mnoštvo poštapalica, humora i sarkazma te kako nekome takva genijalna ideja može pasti na pamet. Najljepše što mi je ostalo u sjećenju je ponašanje glumaca i njihov osobni stav prema izvedbi. Oni zapravo uživaju u to što rade. Pa kako i ne bi kada cijeloj kazališnoj publici izmame osmijeh na lice, a nekima čak i suze, radosnice. (...) Život je zapravo predstava. Ispunjen mnogobrojnim smiješnim, ali i tužnim scenama. Hodaš, trčiš, pjevaš, smiješ se, a onda dođe netko ili nešto što ti sve lijepo pretvori u tamu, samoću, tugu i žalost. Živ si! Čitaš ovaj tekst! Bori se za ono što imaš i za ono što želiš i nikada nikoga ne osuđuj radi njegova mišljenja ili stava jer svatko ima pravo govoriti i misliti što mu je volja.

Matea Meštric, 2.c

(...) Radi se o duhovitoj predstavi koja je kolaž Shakespearovih djela. Odvija se u praznom i gotovo crnom prostoru u kojem glumci velikom brzinom prolaze kroz sudbine likova nama poznatih i nepoznatih djela. Svi zapleti prikazani su na komičan način pa je tako kraljevska borba za prijestolje predočena u obliku sportskog prijenosa u kojem se kraljevi utrukuju u utrci s preponama, a komentatori nam dojavljuju kako se stvari dalje odvijaju. (...) Mislim da je redatelj Raguž brzim ritmom predstave bez pauze htio ukazati na način na koji živimo, brzo i užurbano bez vremena za sebe.

Jakov Stanešić, 2.c

(...) Kada sam na ulaznici pročitao ovaj neuobičajen napisan naslov, znao sam da će i predstava biti takva, neuobičajena. Ranije sam čuo o Exitu da se tamo izvode humoristične predstave, ali nisam ni pomislio da su toliko smiješne. (...) Jako je dobro uvježbano da predstava ostavlja dojam improvizacije, glumci ponekad čak naglas govore dijelove didaskalija ili čini pogreške koje inače glumci rade pod tremom.

Lovro Caren, 2.d