Vesna Rogulja Mart „Granice“

Sisak, Matica Hrvatska, 2016.

U knjizi „Granice“ autorica se vješto poigrava riječju koja sugerira zatvorenost želeći progovoriti o svemu onome što je onkraj i izvan granica. U doslovnom, geografskom smislu radnja je smještena na sjecište kultura, na mjesto gdje se, ovisno o političkim poremećajima, kulture stapaju, miješaju ili cijepaju do neprepoznatljivosti. Svaka od tih promjena ucrtava se u konture grada, ali i u duše stanovnika. Taj sveprisutan proces rušenja i građenja okreće ih prirodi, sjeti i sjećanjima, odnosno onome što je naoko neotuđivo. Motivi teksta tada postaju Una, Djed, kostajničke pletenice, šuma, smijeh i ples. U prenesenom pak smislu, u onom koji govori o mijenama i prolaznosti života, autorica progovara o ožiljcima koji nastaju pri svakoj od tih promjena, govori o selekciji sjećanja i frakciji identiteta koji rekonstrukcijom dolaze do oprečnih postavki teško razmrsivih racionalnim pristupom. Činjenice se sudaraju i lome, a likovi gube tlo pod nogama, jer im, osim otetih zagrljaja, povijest ne ostavlja ništa. Stoga se kroz tekst provlače sobe i kuće kojih više nema, običaji koji su ispunjavali te prostorije, sjećanja koja se pokušavaju vezati uz konkretno.

Formulaičnost epskih minijatura u kombinaciji s lirikom sjećanja djelo smješta u rubnu vrstu, u pjesmu u prozi koja je sama po sebi definirana kao granična, te se i time knjiga potvrdila kroz vlastiti naslov. Autorica je u potrazi za izričajem, u potrazi za korijenima, u potrazi za smirajem emocije stigla na rubove koji definiraju osnovno, ali se u tom centralnom, bazičnom ne zadržavaju. U promjenu je upisala osjećaje jedne obitelji, glasom muškog dijela loze, i ostavila onima koji dolaze da upisuju dalje.

Natalija Miletić