Vremensko utočište Georgi Gospodinova osvojilo ovogodišnju nagradu Boooker

Ovogodišnji dobitnici međunarodne nagrade Booker su bugarski pisac Georgi Gospodinov te prevoditeljica romana na engleski jezik, Angela Rodel. Nagrada je dodijeljena za roman Vremensko utočište, ''Time Shelter''. 

  :: opširnije :: 

Rođendan Ivane Brlić-Mažuranić

  :: opširnije :: 

Irena Vrkljan, Beograd 21.8.1930. - Zagreb 23.3.2021.

Irena Vrkljan / Foto: D. KOVAČEVIĆ

IZGUBLJENA PJESMA

Nisu za nas

više ni riječi

ili šljunak otrovan katranom

ni ona zimogrozna smrt

iza noćnog ormarića

i knjige na njemu

one posljednje

osuđene

opljačkane

od virusa novog doba

tom modernom influencom

ne

za nas nisu više riječi

koje su nekad vrištale

lupale na ulaznim vratima

a mi ih često nismo čuli

jer smo postali slijepi

i gluhi

zaraženi nepoznatom bolešću

koja je sad uperila metalni revolver

i u naše pamćenje.

 

  :: opširnije :: 

Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. ožujka 1949. – Amsterdam, 17. ožujka 2023.)

• Mali plamen (knjiga za djecu, 1971.)
• Filip i Srećica (knjiga za djecu, 1976.)
• Poza za prozu (1978.)
• Nova ruska proza (studija, 1980.)
• Štefica Cvek u raljama života (1981.)
• Život je bajka (1983.)
• Forsiranje romana-reke (1988.)
• Kućni duhovi (knjiga za djecu, 1988.)
• Pljuska u ruci (antologija alternativne ruske proze, 1989.)
• Američki fikcionar (zbirka eseja, 1993.)
• Kultura laži (1996.)
• Muzej bezuvjetne predaje (1998.)
• Zabranjeno čitanje (2001.)
• Ministarstvo boli (2004.)
• Nikog nema doma (2005.)
• Baba Jaga je snijela jaje (2008.)
• Napad na minibar (2010.)
• Europa u sepiji (2013.)
• Lisica (2017.)
• Doba kože (2019.)
• Tu nema ničega! (2020.)
• Crvena škola (2021.)

 

  :: opširnije :: 

150. rođendan Marije Jurić Zagorke

Nekome će stoga 1873. biti godina kad je prvi put u Sjedinjene Američke Države uvezena pekinška patka (devet komada u pomorsku luku na Long Islandu), netko će se prisjetiti austrougarske ekspedicije na Sjeverni pol i imenovanja Zemlje Franca Jozefa (škuna Tegetthoff s tucet Hrvata u posadi krenula je u otkrivanje Sjevernog morskog puta, no zapeli su u arktičkome ledu), a poneki historiograf-amater prvo će se upitati nisu li se možda te iste godine ujedinila tri mađarska grada – Budim, Stari Budim i Pešta – u jednu od austrougarskih prijestolnica, metropolu s kojom ćemo imati prilično intenzivne diplomatske odnose sve do raspada Monarhije 1918. godine.

Te iste 1873. rođena je jedna od najznačajnijih ličnosti u povijesti Hrvatske i grada Zagreba, Marija Jurić, krštena Marianna – u skladu s ondašnjom imenoslovnom modom: hiperinteligentno dijete koje će završiti u hiperdisfunkcionalnoj obitelji Ivana i Josipe Jurić, notorne majke koja će je, više u skladu s današnjim horor-filmovima nego zdravim odgojem, povremeno vezati za stablo i tući.

Mnoštvo je priča i gomila anegdota koje se vežu uz Zagorkin život, neke su tmurne i potresne, neke govore o njezinoj nepokolebljivoj unutarnjoj snazi i borbenoj strasti, no nisam posve siguran na što prvo pomislim kad čujem Zagorka.

  :: opširnije :: 

Anche, Don Antonio Chekhonte, An-n-te, Chekhonte, Antos-h ***, A. Chehonte, C. Honte

U svom članku о »Modernoj prozi« pisala je Virginia Woolf, e koje se imenom povezuje obično cijela jedna suvremena struja zapadnoevropske proze, između ostaloga i ovo:
»I u najelementarnijim opaskama о modernoj engleskoj prozi
teško se može izbjeći napomena о ruskom utjecaju; a kad se već
spomenu Rusi, sigurno se mora osjetiti, da je gubljenje vremena
pisati о bilo čijoj umjetničkoj prozi osim njihove.«
U ovoj malo pretjeranoj formulaciji ipak ima mnogo Istine. I sama je začetnica »modernoga« u prozi našega stoljeća vrlo mnogo čitala ruske pisce, od kojih je u gore spomenutom članku citirala — Čehova. U drugom svom članku, koji je već posvećen isključivo »Rusima i njihovim pogledima«, progovorila je Virginija Woolf о trojici predstavnika ruske proze, od kojih je na prvo mjesto stavila i opet Čehova, ističući neke od karakteristika njegove novelistike, koje su joj očito bile bliske: neodređenost piščeva htijenja, melodioznost, slojevitost, zapletenost i zbrkan ost u dušama njegovih karaktera.
Drugi veliki predstavnik suvremenih tendencija u evropskoj prozi, njemački pisac Thomas Mann, žalio je Čehovu, što je dugo vremena podcjenjivao ruskog pisca minijatura:
»Odnosio sam se s nekim prezirom prema takvom stvaranju, ne primjećujući, kakvu unutrašnju mjeru, snagom genija, mogu zadobiti kratkoća lakonizam, kakvom sažetošću, koja možda izaziva najveće udivljenje, ove male stvari upijaju u sebe svu punoću života i dostižu epsku veličinu.«
Za spoznaju, da mala prozna forma može nadmašiti po intenzitetu doživljaja »velike stvari«, zahvaljivao je Thomas Mann Čehovljevoj umjetnosti, »koja, bez sumnje, spada među sve najjače
i najbolje u evropskoj književnosti.«

Iz teksta KNJIŽEVNO DJELO A. P. ČEHOVA  Aleksandra Flakera

(Sabrana djela Antona Pavloviča Čehova, Zora, Zagreb: 1959.)

 

  :: opširnije :: 

Obična čitateljica

  :: opširnije :: 

Kako živjeti bez nekoliko dobrih razloga za očajavanje?

  :: opširnije :: 

Mjesec hrvatske knjige

Iako se iz knjižnica uvijek čuje glas za poticanje čitanja, tijekom mjesec dana, od 15. listopada do 15. studenoga koliko svake godine traje manifestacija, nastoji se još intenzivnije govoriti i na državnoj razini, ali i u lokalnim sredinama o knjizi i čitanju, a kroz raznovrsne programe knjižnice lokalno uključuju i građane. Cilj manifestacije je istaknuti iznimnu važnost knjige, ali i knjižnica kao mjesta javnog i slobodnog pristupa koja se sve više približavaju građanima. 

  :: opširnije :: 

Annie Ernaux dobitnica Nobelove nagrade za književnost

Francuska Književnica Annie Ernaux dobitnica je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost. Švedska akademija nagradila ju je za „hrabrost i kliničku oštrinu kojom otkriva korijene, stranputice i ograničenja osobnih osjećaja.“ Djela Annie Ernaux (82) uglavnom su autobiografske prirode i smatraju se klasicima francuske književnosti. U hrvatskom prijevodu možete čitati Samo strast, Mjesto, Godine, Jedna žena, Događaj, Djevojačke uspomene.

  :: opširnije :: 

2.5. 1925. u 27. godini života, umro je Antun Branko Šimić

https://www.youtube.com/watch?v=G33sj94RqXU

  :: opširnije :: 

Zahvaljujući odnosima s Vesnom Parun, i Magdica i Adnan Al-Marzuki pomalo su mitski likovi u imaginariju hrvatske književnosti i kulture.

Za života Vesna Parun tražila je, kad bude pokopana, da joj se u jednu ruku stavi fotografija prosjakinje Magdice, njene životne učiteljice koju je upoznala u Zagorju 1970-ih, a u drugu Adnana Al-Marzukija, studenta iz Sirije kojeg je upoznala u Zagrebu 1980. godine i koji je postao jedna od najvažnijih osoba u njenom životu. Tako je i bilo kada je 2010. godine, po vlastitoj želji, pokopana u grobnicu svoje majke u Grohotama na Šolti. Zahvaljujući odnosima s Vesnom Parun, i Magdica i Adnan Al-Marzuki pomalo su mitski likovi u imaginariju hrvatske književnosti i kulture. 

  :: opširnije :: 

A što ako nije čudna pjesnikinja nego svijet?

Čitajući pjesme, ali i prozne tekstove koje je Parun napisala, posve je sigurno da jad nije bio ono što bi Vesna birala i čemu bi hrlila. Birala je slobodu u ljubavi, pisanju, življenju. Iz istih razloga iz kojih je voljena kao umjetnica, otpisana je kao žena

  :: opširnije :: 

10. travanj: 100. rođendan Vesne Parun

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

  :: opširnije :: 

24.3. 1842. umro je Stendhal

Francuski autor Marie-Henri Beyle, poznatiji pod umjetničkim imenom Stendhal, svoje najpoznatije djelo „Crveno i crno” izdaje 1830. godine. Njegov život, pa tako i roman, obilježile su brojne avanture po Italiji, Pruskoj, Austriji i Rusiji te Napoleonski ratovi u kojima je sam sudjelovao. Stendhal je bio čovjek uronjen u kulturu svojega vremena i veliki ljubitelj pisanja. Ono što ga čini različitim od drugih pisaca tog doba, poput Honoréa de Balzaca i Gustavea Flauberta koji su pisanje smatrali tragedijom, njegova je životna filozofija koja kaže kako život treba živjeti.

  :: opširnije :: 

Na današnji dan, 13.3. 1975. godine preminuo je Ivo Andrić

Kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdržljivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje neće biti, još manje pomišljajte na bježanje natrag, jer se od toga pobjeći ne može. Da biste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znači isplivati na površinu, osloboditi se.

To važi za sve: za rad, za nerad, za poročne navike kojih se stidite a kojima robujete, za život čula, za muku duha.

Znakovi pored puta

  :: opširnije :: 

14.2. Međunarodni dan darivanja knjiga

Knjižničarka i spisateljica Amy Broadmoore prvi put je osmislila i obilježila ovaj dan 2012. godine, i to kako bi potaknula djecu i odrasle da više čitaju. Radi se o volonterskoj inicijativi koja nastoji povećati dostupnost knjiga, pogotovo za djecu, time i pojačati njihov entuzijazam i angažman oko čitanja. Zajednica raste svake godine, tako da danas u njoj sudjeluje 44 zemlje diljem svijeta. 

  :: opširnije :: 

2. 2. 2022. - 100 godina “Uliksa”

"...roman na kojem je radio sedam godina  Uliks (Ulysses, 1922) , koji je tiskan u Parizu, jer ga je cenzura mnogo godina zabranjivala u Engleskoj i Americi. Shema likova i događaja podudara se u izvjesnoj mjeri s onima u Homerovoj Odiseji, tako da svakomu pjevanju u spjevu odgovara jedno poglavlje romana. Ali taj paralelizam nije izravan, nego je posredovan obiljem simbola koji se odnose na različite znanosti, umjetnosti, političke odnose, praktične životne i kućne okolnosti, a iznad svega virtuoznim postupcima, kako s modernim jezikom tako i s jezičnim anakronizmima. Roman se odlikuje jedinstvenim obiljem pojedinosti te bezobzirnim oslikavanjem podsvijesti glavnih likova. Osnovna je fabula jedan dan života troje Dublinaca: Stephena Dedalusa, Leopolda Blooma i njegove žene Molly. Kroz velik dio djela primijenjen je unutrašnji monolog, tehnika koju je Joyce posudio od E. Dujardina ( Lovori su posječeni – Les Lauriers sont coupés, 1887 ). Joyceova je prozna tehnika (koja će ubrzo začeti cijelu novu školu romana) zapravo spoj unutrašnjega samogovora i protoka nekontrolirane svijesti. Poseban dojam promjenljive zbilje i nestalnosti vrjednotâ postiže se različitim diskursima u pojedinim poglavljima, koji uvijek obuhvaćaju raspon od svečanih književnih stilizacija do svakodnevnoga, često vulgarnoga slanga. Uliks nije lako štivo pa zahtijeva od čitatelja znatan napor, uz pomoć komentara."

  :: opširnije :: 

Agata Christie

Književnica Agatha Christie umrla je na današnji dan 1976. godine.

Manje poznate činjenice o njoj:

• Agatha Christie nikad nije formalno obrazovana. Majka ju je naučila čitati, a otac podučavao matematiku. Od guvernante je naučila francuski koji je usavršila u Parizu u tinejdžerskim godinama.
• Rođena kao Agatha Miller, 1914. se udala za svog prvog muža Archieja Christieja čije prezime je zadržala nakon razvoda 1928. godine. U zapletu poput onih u svojim romanima, Agatha je 1926. godine nestala na punih 11 dana. Spisateljici je u to turbulentno vrijeme umrla majka te je otkrila da muž ima aferu tako da je samo sjela u svoj automobil i nestala. Auto je pronađen napušten i policija se već bojala najgoreg, no 11 dana kasnije Christie se pojavila u hotelu Old Swan nikada ne otkrivši gdje je bila. Zanimljivo je kako se u hotel prijavila s prezimenom muževe ljubavnice.
• 1930. godine udala se po drugi put. Njen odabranik bio je arheolog Max Mallowan kojeg je upoznala na arheološkom iskopavanju kao entuzijastični arheolog amater. On je svoj viteški čin primio 1968. zbog zasluga na polju arheologije, dok je Agatha imenovana titulom Dame tri godine kasnije. Time su postali svojevrstan "power couple" svog vremena.
• 1922. godine proputovala je cijeli krug oko svijeta.
• Obožavala je surfati, štoviše jedna je od prvih ikad zabilježenih Britanki koje su stale na surfersku dasku kada je posjetila Havaje 1922. godine.
• Hercule Poirot je njezin najpoznatiji detektivski lik i jedini fiktivni karakter u povijesti čija je osmrtnica objavljena u listu The New York Times.
• Nikad nije dopuštala da ilustracija Poirota bude objavljena na naslovnici knjige.
• Osim Poirota, Agatha je poznata i po svojem ženskom pandanu poznatom belgijskom detektivu - Miss Marple.
• Agatha Christie jedina je spisateljica krimića koja je doživjela jednaku međunarodnu slavu kao dramaturg. Napisala je najizvođeniju predstavu na svijetu, "Mišolovku", koja je prvi put postavljena na kazališne daske 1952. i do danas se bez prekida nalazi na repertoaru. Predstava je poznata po velikom zaokretu na kraju, a publika je prije svakog izvođenja zamoljena da nikome ne otkrije završetak nakon izlaska iz kazališta.

  :: opširnije :: 

Miroslav Krleža (1893. - 1981.)

Miroslav Krleža rođen je 1893. u Zagre­bu. Već je svojim prvim knjigama iz doba društvene i kulturne krize potaknute Prvim svjetskim ratom dospio u središte javne po­zornosti, da bi njegovo opsežno i raznovr­sno djelo do kraja XX. stoljeća steklo status najvažnijega opusa hrvatske književnosti. Ogledao se u gotovo svim žanrovima mo­dernističkih poetika svoga doba, od avan­gardističkih drama (Kraljevo, Kolumbo) do romansirane društvene kronike (Zastave). U nizu naslova, nakon novelističkoga ciklu­sa iz domobranskoga života Hrvatski bog Mars izdvajaju se drame o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda), ro­maniPovratak Filipa Latinovicza i Na rubu pameti, pjesnička zbirka Balade Petrice Kerempuha, polemičke i esejističke knjige Moj obračun s njima i Deset krvavih godina, zapisi o putovanju Izlet u Rusiju i Davnim danima te fragmenti Dnevnika. Poticao je kritičko preispitivanje vrijednosti i mitova, zagovarajući hrvatski kulturni izraz kao sa­morazumljiv i održiv u zajednici slobodnih naroda. Od 1950. vodio je Leksikografski zavod, koji se poslije njegove smrti, 1981. u Zagrebu, po njemu i zove. Krleža je bio poticajan sugovornik, njegove se opaske pamte i prepričavaju, a u marginalijama se i sam stopio s ambijentom čiji sudbinski okvir, za razliku od svojih osporavatelja, nije poricao.

  :: opširnije ::