2.5. 1925. u 27. godini života, umro je Antun Branko Šimić
https://www.youtube.com/watch?v=G33sj94RqXU
:: opširnije ::Zahvaljujući odnosima s Vesnom Parun, i Magdica i Adnan Al-Marzuki pomalo su mitski likovi u imaginariju hrvatske književnosti i kulture.
Za života Vesna Parun tražila je, kad bude pokopana, da joj se u jednu ruku stavi fotografija prosjakinje Magdice, njene životne učiteljice koju je upoznala u Zagorju 1970-ih, a u drugu Adnana Al-Marzukija, studenta iz Sirije kojeg je upoznala u Zagrebu 1980. godine i koji je postao jedna od najvažnijih osoba u njenom životu. Tako je i bilo kada je 2010. godine, po vlastitoj želji, pokopana u grobnicu svoje majke u Grohotama na Šolti. Zahvaljujući odnosima s Vesnom Parun, i Magdica i Adnan Al-Marzuki pomalo su mitski likovi u imaginariju hrvatske književnosti i kulture.
:: opširnije ::A što ako nije čudna pjesnikinja nego svijet?
Čitajući pjesme, ali i prozne tekstove koje je Parun napisala, posve je sigurno da jad nije bio ono što bi Vesna birala i čemu bi hrlila. Birala je slobodu u ljubavi, pisanju, življenju. Iz istih razloga iz kojih je voljena kao umjetnica, otpisana je kao žena
:: opširnije ::10. travanj: 100. rođendan Vesne Parun
24.3. 1842. umro je Stendhal
Francuski autor Marie-Henri Beyle, poznatiji pod umjetničkim imenom Stendhal, svoje najpoznatije djelo „Crveno i crno” izdaje 1830. godine. Njegov život, pa tako i roman, obilježile su brojne avanture po Italiji, Pruskoj, Austriji i Rusiji te Napoleonski ratovi u kojima je sam sudjelovao. Stendhal je bio čovjek uronjen u kulturu svojega vremena i veliki ljubitelj pisanja. Ono što ga čini različitim od drugih pisaca tog doba, poput Honoréa de Balzaca i Gustavea Flauberta koji su pisanje smatrali tragedijom, njegova je životna filozofija koja kaže kako život treba živjeti.
Na današnji dan, 13.3. 1975. godine preminuo je Ivo Andrić
Kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdržljivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje neće biti, još manje pomišljajte na bježanje natrag, jer se od toga pobjeći ne može. Da biste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znači isplivati na površinu, osloboditi se.
To važi za sve: za rad, za nerad, za poročne navike kojih se stidite a kojima robujete, za život čula, za muku duha.
Znakovi pored puta
:: opširnije ::14.2. Međunarodni dan darivanja knjiga
Knjižničarka i spisateljica Amy Broadmoore prvi put je osmislila i obilježila ovaj dan 2012. godine, i to kako bi potaknula djecu i odrasle da više čitaju. Radi se o volonterskoj inicijativi koja nastoji povećati dostupnost knjiga, pogotovo za djecu, time i pojačati njihov entuzijazam i angažman oko čitanja. Zajednica raste svake godine, tako da danas u njoj sudjeluje 44 zemlje diljem svijeta.
:: opširnije ::2. 2. 2022. - 100 godina “Uliksa”
"...roman na kojem je radio sedam godina Uliks (Ulysses, 1922) , koji je tiskan u Parizu, jer ga je cenzura mnogo godina zabranjivala u Engleskoj i Americi. Shema likova i događaja podudara se u izvjesnoj mjeri s onima u Homerovoj Odiseji, tako da svakomu pjevanju u spjevu odgovara jedno poglavlje romana. Ali taj paralelizam nije izravan, nego je posredovan obiljem simbola koji se odnose na različite znanosti, umjetnosti, političke odnose, praktične životne i kućne okolnosti, a iznad svega virtuoznim postupcima, kako s modernim jezikom tako i s jezičnim anakronizmima. Roman se odlikuje jedinstvenim obiljem pojedinosti te bezobzirnim oslikavanjem podsvijesti glavnih likova. Osnovna je fabula jedan dan života troje Dublinaca: Stephena Dedalusa, Leopolda Blooma i njegove žene Molly. Kroz velik dio djela primijenjen je unutrašnji monolog, tehnika koju je Joyce posudio od E. Dujardina ( Lovori su posječeni – Les Lauriers sont coupés, 1887 ). Joyceova je prozna tehnika (koja će ubrzo začeti cijelu novu školu romana) zapravo spoj unutrašnjega samogovora i protoka nekontrolirane svijesti. Poseban dojam promjenljive zbilje i nestalnosti vrjednotâ postiže se različitim diskursima u pojedinim poglavljima, koji uvijek obuhvaćaju raspon od svečanih književnih stilizacija do svakodnevnoga, često vulgarnoga slanga. Uliks nije lako štivo pa zahtijeva od čitatelja znatan napor, uz pomoć komentara."
:: opširnije ::Agata Christie
Miroslav Krleža (1893. - 1981.)
Miroslav Krleža rođen je 1893. u Zagrebu. Već je svojim prvim knjigama iz doba društvene i kulturne krize potaknute Prvim svjetskim ratom dospio u središte javne pozornosti, da bi njegovo opsežno i raznovrsno djelo do kraja XX. stoljeća steklo status najvažnijega opusa hrvatske književnosti. Ogledao se u gotovo svim žanrovima modernističkih poetika svoga doba, od avangardističkih drama (Kraljevo, Kolumbo) do romansirane društvene kronike (Zastave). U nizu naslova, nakon novelističkoga ciklusa iz domobranskoga života Hrvatski bog Mars izdvajaju se drame o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda), romaniPovratak Filipa Latinovicza i Na rubu pameti, pjesnička zbirka Balade Petrice Kerempuha, polemičke i esejističke knjige Moj obračun s njima i Deset krvavih godina, zapisi o putovanju Izlet u Rusiju i Davnim danima te fragmenti Dnevnika. Poticao je kritičko preispitivanje vrijednosti i mitova, zagovarajući hrvatski kulturni izraz kao samorazumljiv i održiv u zajednici slobodnih naroda. Od 1950. vodio je Leksikografski zavod, koji se poslije njegove smrti, 1981. u Zagrebu, po njemu i zove. Krleža je bio poticajan sugovornik, njegove se opaske pamte i prepričavaju, a u marginalijama se i sam stopio s ambijentom čiji sudbinski okvir, za razliku od svojih osporavatelja, nije poricao.
:: opširnije ::